Onaj osjećaj kad pred ormarom stojim
i odjeću se iz njega izvaditi bojim
Hrpetina neopeglane odjeće tamo vreba na mene,
"čudovište iz ormara" koje samo čeka da krene.
Što god da sam u u ruke uhvatila
da izgužvano je ko da si "iz guzice potegao" sam shvatila.
Na oči mi je tada pao mrak
i kronično mi je nedostajao zrak.
Znoj mi se niz čelo slijevao,
nije pomoglo ni što je Bob Marley na radiju "Everything's Gonna Be Alright" pjevao.

Ove priče sjetim se iznova baš svaki put,
sretna što sam "onu pravu" peglu konačno pronašla nakon što sam je tražila sveposud.
Nisam htjela kriterije da spuštam,
želja je moja bila da u peglanju istinski guštam.
Nisam želim da me bude strah,
da će se ako predugo na njoj peglu zadržim moja voljena haljina pretvoriti u prah.
Kaže se da "vrijeme je novac",
prije kupovine ove pegle imala sam osjećaj da dok cijelu hrpu veša ispeglam, moj dragi će postati udovac.
Stoga sam živjela u nadi
da ću naći peglu koja brže radi.
A i znate što ću vam reći -
kad mi se nekud žurilo problem je bio još i veći.
Kad se napokon daska za peglanje izvuče,
već pred 10 min je bilo vrijeme za otić' od kuće.
San mi je bio da peglati mogu
takoreći "s nogu".
Ali možda ipak najgore od svega je kad pola sata košulju peglam da bi ona izgledala nešto manje izgužvana tek,
e protiv toga zbilja sam trebala lijek.
Pegla kojoj nijedan nabor ne promakne moj je bio san,
kad sam udomila Philips peglu došao je i taj dan.
Ovo ručno glačalo svim mojim zahtjevima udovoljava,
što znači da stvarno čarobna je to sprava.
A i što da vam lažem,
po istini ću radije da vam kažem.
Malo me sada sram,
jer da je to plitko znam.
Philips glačalo i zbog svog izgleda me privlači,
odjeću praktički sama s vješalice svlači.